Naš život s dijabetesom tipa 2

Suprugu je dijabetes tipa 2 dijagnosticiran s 37 godina

Autor: Danijel Bubanović
event 27.09.2021.
Foto: Agencija 2020

Disciplina i podrška obitelji su ključne. Nakon Marijanove dijagnoze svi članovi obitelji Vuksan počeli su se zdravije hraniti, kaže Martina Vuksan

Nisam na suprugu ništa primjećivala. Znali smo da je simptom dijabetesa pojačana žeđ, no on je i prije pio puno vode, dvije do tri litre na dan. Dijagnoza nam je bila potpuni šok – započinje svoju priču Martina Vuksan iz Zagreba, čijem je suprugu Marijanu prije osam godina dijagnosticiran dijabetes tipa 2.

Šok je za cijelu obitelj bio utoliko veći jer postoji uvriježeno vjerovanje da je to bolest starijih ljudi, a Marijan je u trenutku dobivanja dijagnoze imao samo 37 godina. Bio je, kako se kaže, čovjek koji je volio konkretno pojesti i popiti, sportom se nije bavio već dulje vrijeme, a mučio ga je i višak kilograma. Povišeni šećer otkriven mu je na sistematskom pregledu, vrijednost šećera mu je tada bila osam. Daljnje pretrage su dovele do dijagnoze dijabetesa tipa 2. No ova obitelj o bolesti nije znala mnogo, tek ono osnovno, a Marijan je do tada vjerovao da dijagnoza automatski znači i injekcije inzulina. No od tada do danas mnogo su naučili.

Nakon prvobitnog šoka, sljedeće pitanje koje mi se pojavilo bilo je “Ajme, što ću sad kuhati?”. Bilo je to inače stresno razdoblje za nas, taman smo dobili blizance, radili smo u smjenama, život nam je bio iznimno ubrzan. Za dijabetes tipa 2 nisam ni znala da se može liječiti tabletama, a odmah nakon dijagnoze krenuli smo se intenzivno informirati o bolesti. Zagrebačko dijabetičko društvo bilo nam je od neopisive pomoći, i zahvaljujući brošurama s informacijama o bolesti, kao i jelovnicima koje su nam dali, počeli smo živjeti na posve drugačiji način, kako šećerna bolest i nalaže – priča Martina.

Za supruga Marijana kaže da ga je dijagnoza prepala, i shvatio ju je vrlo ozbiljno, zbog čega je potpuno promijenio svoje životne navike. Oboje su odmah naučili da je prehrana osnovna stvar, pa su dotadašnje menije, u kojem je bilo svega, zamijenili zdravijim, u kojima prevladavaju riba, piletina, povrće te raženi ili kukuruzni kruh. Nije više bilo golemih obroka, prehrana se podijelila na više manjih. Ujedno, Marijan se ponovno počeo baviti i sportom, trčati i igrati stolni tenis, što je u kombinaciji s pravilnom prehranom rezultiralo smanjenjem kilograma, ali i regulacijom razine šećera u krvi.

Stil života je iznimno važan. Znamo da tijelo ima svoje potrebe, ali sve treba biti ograničeno i prema pravilima, s tim da tjelesna aktivnost mora postati važan dio svakodnevnog funkcioniranja. Tek kad se čovjek informira kako treba, shvati kakve posljedice i komplikacije mogu nastati zbog dijabetesa tipa 2 – kaže Martina.

Svega je svjestan i Marijan koji dijagnozu shvaća vrlo savjesno. Nije mu bilo lako naviknuti se na novi režim, baš naprotiv, teško mu je sve palo jer je prije dijagnoze jeo neograničeno i što god je htio. No sada mu je život po pravilima dijabetesa normalan. Vrlo rijetko, možda jednom na mjesec, uz dopuštenje liječnika pojede kockicu nečeg slatkog, tek toliko da zavara psihu. I dalje je na tabletama, bavi se trčanjem te ne dopušta bolesti da ga sputava, pa je tako i redoviti dobrovoljni darivatelj krvi.

Disciplina i podrška obitelji su ključne. Nakon Marijanove dijagnoze svi smo se počeli zdravije hraniti. Sve je zapravo na kraju jednostavno, jer ako ne slijedite pravila, ništa nećete postići – zaključuje Martina koja je uz supruga naučila sve o bolesti koju ima čak pola milijuna stanovnika Hrvatske.