Kako živjeti s dijabetesom tip 2?

Kontrola i personalizirano liječenje ključni su za bolju kvaliteta života oboljelih

Autor: Danijel Bubanović
event 23.09.2021.
Kristina Kljajić dr. med., dijabetolog i endokrinolog, KB Merkur, Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac

Danas je intencija da liječnici prilagođavaju prehranu, liječenje i odabir terapije stilu životu bolesnika, njihovim preferencijama, ali i samoj dijagnozi bolesti kao i komorbiditetima. Članovi obitelji također sudjeluju u liječenju na način da liječnici i njih educiraju o samoj bolesti.

Promjene u tijelu događaju se prije same dijagnoze šećerne bolesti i to je ono što liječnici nastoje osvijestiti kod pacijenata jer kad netko dobije dijagnozu dijabetesa tipa 2, najčešće je već stradalo 50 posto gušterače. Ona je važan organ, koji stvara naše hormone – inzulin i glukagon i već u trenutku postavljanja same dijagnoze, kako su pokazala istraživanja, već je 50 posto gušterače nepovratno izgubljeno, kaže dr. Kristina Kljajić, dr. med., dijabetolog i endokrinolog, iz Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac pri KB Merkur.

Dr. Kljajić kaže da kad se bolesniku postavi dijagnoza, odmah mu se utvrđuje i stupanj oštećenja gušterače. Individualno je kakva će oštećenja biti na svim organima u tijelu. Personalizirani pristup liječenju dijabetesa tipa 2 bazira se na prilagodbi potrebama i životnom stilu svakog bolesnika. S druge strane, pacijenti aktivno sudjeluju u liječenju odnosno imaju mogućnost odabira terapije. Tu pacijent odlučuje što će odabrati odnosno što mu u tom trenutku najbolje odgovara. Uzimaju se u obzir preference bolesnika, životne navike, medicinsko, ali i socijalno odnosno ekonomsko stanje, a razgovaramo i o kulturološkim usmjerenjima i tada upoznajemo bolesnika sa samom bolesti i mogućnostima liječenja. Pacijent nakon toga mora aktivno sudjelovati u liječenju.

Pacijenti mogu podići kvalitetu života ovisno o stupnju oštećenja u tijelu, mi vodimo računa i o komorbiditetima i imaju li već komplikacije šećerne bolesti koje pacijente mogu fizički limitirati, primjerice u kretanju ili imaju li oštećenje vida. Tu je široka lepeza simptoma koje naši bolesnici mogu imati, od blagih smetnji odnosno oštećenja u organizmu koje onda imaju reperkusiju na simptome ili pak mogu imati oštećenja velike razine. Sama regulacija glikemije, ukoliko imaju česte hipoglikemije, oboljele može ograničiti u odabiru zanimanja. Isto tako, iako danas nešto manje, ograničava se i odabir sporta kojim se bolesnici mogu baviti prije same dijagnoze i nakon nje – rekla je dr. Kljajić.

Dodala je da je danas intencija da liječnici prilagođavaju prehranu, liječenje i odabir terapije stilu životu bolesnika, njihovim preferencijama, ali i samoj dijagnozi bolesti kao i komorbiditetima. Dijabetes tipa 2 utječe i na cijele obitelji. Ako u obitelji imamo dijabetičara, njegov stil prehrane može remetiti uobičajenu rutinu u kući jer se za njega posebno kuha, iako to ne mora biti tako. Vrsta terapije koju bolesnik uzima, može ograničavati ukućane u smislu straha od hipoglikemije pa zbog straha od niske razine, ukućani uopće ne spavaju. Ukoliko pacijent ima neki invaliditet kao posljedicu dijagnoze dijabetesa tipa 2 i tu se ukućani trebaju prilagoditi i sve to zajedno može utjecati na suživot obitelji s kojom pacijent živi.

Razlika u liječenju dijabetesa nekad i danas je i u tome što članovi obitelji sudjeluju u liječenju na način da liječnici i njih educiraju o samoj bolesti, a članove obitelji liječnici povremeno pozivaju i na kontrole kako bi bili upoznati sa stanjem svog ukućana.

Na koji se način oboljeli trebaju kontrolirati i koliko puta na godinu trebaju otići svom liječniku doznajte u videu.

Sadržaj nastao u suradnji s Novo Nordisk Hrvatska.