Dijabetes koji se prvi put pojavljuje i dijagnosticira u trudnoći zove se gestacijski dijabetes. Najčešće nastaje u drugom tromjesečju trudnoće, a osnovni razlog je neosjetljivost tkiva na inzulin, odnosno, inzulinska rezistencija. Naime, tijekom trudnoće zbog djelovanja brojnih hormona povećana je otpornost tkiva na inzulin, što dovodi do povećanog lučenja inzulina da bi se održala regulacija glikemije. Kod nekih trudnica zbog nedostatne funkcije gušterače da savlada inzulinsku rezistenciju u trudnoći može se pojaviti intolerancija glukoze ili šećerna bolest, odnosno, gestacijski dijabetes.
Najznačajniji čimbenici rizika za pojavu gestacijskog dijabetesa su dob i pretilost, a također je rizik visok u trudnica čije majke imaju šećernu bolest tipa 2. Procjenjuje se da se gestacijski dijabetes pojavljuje u 3-8 posto trudnica, a porastom pretilosti povećava se i prevalencija gestacijskog dijabetesa.
Gestacijski dijabetes se razvija u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Ako se ranije utvrde povišene razine glikemije to nije gestacijski dijabetes, već znači da je trudnica imala od ranije šećernu bolest. Dijagnoza gestacijskog dijabetesa postavlja se na temelju rezultata testa oralnog opterećenja glukozom. To je takozvani “oral glucose tolerance test” -OGTT, koji se izvodi između 24. i 28. tjedna trudnoće. Dijagnoza postavlja ako je bilo koja od triju vrijednosti glukoze u plazmi povišena ili glukoza u plazmi natašte ≥ 5,1 mmol/L, glukoza u plazmi jedan sat nakon uzimanja 75 g glukoze ≥ 10,0 mmol/L i/ili glukoza u plazmi dva sata nakon opterećenja glukozom ≥ 8,5 mmol/L).
Trudnice mogu imati klasične simptome šećerne bolesti kao što su pojačana žeđ, učestalo mokrenje i povećan apetit, ali većina njih ipak nema simptome, zbog čega je nužno trudnicama između 24. i 28. tjedna trudnoće izmjeriti glukozu u plazmi, odnosno, uraditi OGTT. Kada se dijagnosticira gestacijski dijabetes, temeljno liječenje uključuje dijetetske mjere prehrane prilagođene individualno trudnici uz odgovarajući unos kalorija koji je potreban za zdravlje majke i djeteta.
Smatra se da se promjenama životnih navika, prvenstveno dijetetskim mjerama prehrane i prilagođenom tjelesnom aktivnosti, može postići zadovoljavajuću regulacija glukoze u 80 – 90 posto trudnica s gestacijskim dijabetesom. Ako trudnica unatoč promjeni životnih navika ne može postići zadovoljavajuću regulaciju glikemije, najbolji farmakološki odabir je inzulin. Vrlo važna je samokontrola glukoze u krvi koju trudnica treba provoditi najmanje četiri puta dnevno: natašte te jedan ili dva sata poslije glavnih obroka.
Brojna su istraživanja potvrdila povezanost između gestacijskog dijabetesa i nepovoljnih ishoda trudnoće, kao što su poremećaji rasta fetusa te niz komplikacija pri porodu, uključujući povećanu perinatalnu smrtnost. Trudnice s gestacijskim dijabetesom imaju povećan rizik za razvoj šećerne bolesti tipa 2 i kardiovaskularne bolesti kasnije tijekom života, a dijete može imati veći rizik za pojavu šećerne bolesti, pretilosti i metaboličkog sindroma. Nakon poroda se regulacija glikemije normalizira, ali važno je naglasiti da žene koje su imale gestacijski dijabetes imaju visoki rizik za razvoj šećerne bolesti tip 2 tijekom života.
Stoga je potrebno redovito praćenje i probir na šećernu bolest kod žena koje su imale gestacijski dijabetes. Prvi probir potrebno je uraditi u periodu od 4. do 12. tjedna nakon poroda i preporučuje se OGTT. Veći rizik za razvoj šećerne bolesti tip 2, a time i potrebu za češćim testiranjem, imaju žene koje u obitelji imaju osobe sa šećernom bolesti, pretile žene te one koje su liječene inzulinom u trudnoći. U daljnjem praćenju kao testovi probira mogu se koristiti glikemija natašte, vrijednost HbA1c i OGTT. Mnoga ispitivanja i klinička praksa pokazuje da rizik od gestacijskog dijabetesa buduće trudnice mogu značajno smanjiti pravilnom prehranom, sprječavanjem prekomjerne tjelesne težine i pretilosti, vježbanjem i promjenom životnih navika.